Prigrli nove kulture bez straha – Travel chit chat

 

Zaljubljenik u jezike, avanturista i osvajač planinskih vrhova, najviše uživa kada sve to može da ukombinuje u jedno. Ona je Kristina, filolog iz Beograda i podeliće sa nama kako je naučila da su nam možda neke navike za koje smo mislili da su univerzalne, možda više povezanije s kulturom nego što smo mislili.

Što te je inspiriralo da putuješ?

Dok sam studirala zaposlila sam se u jednoj stranoj tvrtki preko koje sam počela dobivati putovanja u drugu zemlju od po mjesec dana. Tada sam shvatila da je potpuno drugačije otputovati negdje na par dana i otići negdje na mjesec dana. Putujući kroz posao, shvatila sam da mi se mnogo više dopada ta vrsta turizma tj posećivanje tih zemalja sa nekim smislom. To znači da ih ja posjetim zbog posla, zbog neke konferencije ili seminara, zbog učešća na nekom projektu. Tako mi se onda i rodila ideja da bih možda mogla i u svom privatnom zivotu uvesti tu praksu, koliko mi posao i odmor to dozvoljava i tako smo počeli. 😊

 

Koji su ti najnezaboravniji trenuci koje si doživjela na putovanju?

Možda trenutak kada sam bila u Gruziji. Jedan moj kolega je predložio da odemo do Kavkaza. Za mene kao filologa, Kavkaz ima posebno značenje, jer se još i naziva planinom jezika, tako da mi se ideja jako dopala. I tako dok smo to planirali, budući da smo pričali na ruskom, čuo nas je konobar tog hotela koji je razumio ruski i odmah nas je povezao s prijateljem koji vozi terenski džip i vec sutradan smo zajedno s tim čovjekom i još jednim Talijanom otišli na obilazak Kavkaza. To mi je možda bilo nešto najnezaboravnije zato što smo se sjetili u trenutku da bismo nešto mogli posjetiti i gotovo odmah smo uspjeli realizirati tu ideju, a takođe sam se i sprijateljila s tim Talijanom koji je išao s nama. I danas se čujemo i do sad je vec dva puta dolazio u Srbiju, jednom čak i sa obitelji i upoznao je i moju obitelj i tako sam potpuno slučajno postala bogatija za jedno jako lijepo prijateljstvo. Kavkaz je bio prekrasan i jedan neopisiv doživljaj. Ta priroda i uopće sam reljef planine je predivan. Posjetili smo i nekoliko slapova, a i sama safari vožnja je zasigurno   jedno nezaboravno iskustvo.

Golicinska staza, Novi svet, Krim

Koji je najveći kulturni šok koji ste doživjeli tijekom putovanja?

Najveći kulturni šok sam doživjela u Istanbulu. Iako sam veliki postovalac svačije vjere i tradicije, stvarno mi je bio šok kada sam vidjela molitvu u petak u Istanbulu, gdje je za vrijeme molitve dzamija bila toliko puna da se dobar dio vjernika morao klanjati ispred dzamije. Iako sam imala prilike i ranije da vidim tako nešto jer su moji iz Bosne, ovo je ipak tamo drugačije. Tek kada se nađete u zemlji čiji su skoro svi stanovnici muslimanske vjeroispovijesti možete osjetiti tu energiju i istinsku posvećenost ljudi svojoj vjeri. Stvarno mi je to bilo zanimljivo vidjeti iz tog ugla, gdje su ljudi toliko posvećeni, da oni koji nisu imali sta da stave na zemlju kao sag, su uzimali novine, vrećice, samo da bi mogli da obave svoju dnevnu molitvu.

Aja Sofija, Istambul

Takođe bih izdvojila i trenutak, kada sam bila na Jalti, i kada sam otišla na tržnicu i pričala s trgovcima koji su doslovno iz svih bivših zemalja sovjetskog saveza. To iskustvo je bilo vrlo interesantno jer sam mogla razgovarati s predstavnicima svake od tih zemalja i čuti različita razmišljanja i pogled na zivot tih ljudi i da na neki nčcin stvorim sebi sliku kako to izgleda život u Armeniji, kako u Kazahstanu, Uzbekistanu,… Svi su bili vrlo srdačni i predusretljivi. I to je ostavilo jedan jak dojam na mene jer nikada ne bih očekivala da će tržnica biti mjesto gdje ću se susresti s toliko raznovrsnih ljudi i kultura. Svatko od njih je bio vrlo rad da mi kaže par reči na svom maternjem jeziku i kada sam ih pitala o njihovim matičnim zemljama, vidjelo se da im je baš drago da pričaju o tome. Nisam očekivala da će mi pored svih lijepih mjesta na Jalti, pijaca biti kao turistička agencija gdje mogu saznati o najlepšim atrakcijama neke zemlje, zbog čega sam momentalno poželela da odem u svaku od tih zemalja i obidjem sve to o cemu su mi pričali.

Najsmešniji ili najsramniji trenutak sa putovanja?

Bilo je to kada sam prvi put otišla u Rusiju. Oni me povedu na planinu uz reči kako je to prosto, ništa zahtjevno, djeca se stalno šetaju po toj stazi, a ja volim prirodu pa će mi bit super. Naravno ja pristanem i krenem. Mislim da su mi pred kraj doslovno zasuzile oči od količine umora i straha jer do tada nikada nisam planinarila. Naravno posla sam opušteno u ljetnim tenisicama bez ikakve opreme misleći biće to samo šetnja. Danas, kada se rekreativno bavim planinarenjem tvrdim da je to ipak bila jedna od zahtjevnijih staza za planinarenje ali je naravno za Ruse koji žive tamo to samo lagana šetnja. Dok sam ja crkavala od umora osjećajući se kao da se penjem na planine Kilimandzara, oko mene su trčkarala djeca ljudi kod kojih sam bila smještena ne umorivši se ni malo i gledajući me vjerojatno kao neku staru baku. Ali iako je to bio jedan embarrassing trenutak, toliko sam se poslije toga zaljubila u planine i po povratku u Beograd sam počela sakupljati novac i raspitivati se više o planinarenju i opremi koja mi je potrebna. Naravno krenula sam od nekih prostijih planina pa sam stigla sve do Šar planine i Kajmakčalana i tek ćemo vidjeti gdje ću završiti. Tako da iz mog iskustva ponekad i od nekih sramnih trenutaka proizađe nesto pozitivno i korisno.

               Planinarenje, Aj Petri, Krim

Što najviše voliš u vezi s putovanjima?

Različitost. Baš to što upoznaješ različite kulture, stilove arhitekture, ljude, stil života. Najviše volim što kroz ta putovanja i upoznavanje novih stvari postajem svjesnija funkcioniranja svijeta oko sebe i kako nekad ta različitost ne mora značiti da ako smo različiti ne možemo biti složni i funkcionirati nego baš suprotno tome. Čak sam više puta doživjela da su me posebno ispoštovali ljudi koji su drugačije vjeroispovijesti nego ja, ljudi koji su potpuno drugih pogleda na život od mene, u odnosu na ljude koji su mi po tim stvarima sličniji. Svugdje sam bila dobrodošla i imala priliku osjetiti kako ljudi pokušavaju da sruše neke predrasude o sebi i svom narodu i pošalju u svijet neku lepšu sliku od one koju šalju razni mediji, politika i stanje u državi. Bez obzira koliko smo različiti, na neki način smo slični. I ako želimo da se potrudimo potrebno je jako malo da se uklopimo, naučimo nešto jedni od drugih i provedemo lijepo vrijeme zajedno. Nekako je to nešto što je tijekom putovanja jako važno i može ostaviti lijepši dojam od svega drugog što se može vidjeti i doživjeti.

Isprobavanje tradicionalne tatarske kuhinje,   Jalta

A što ne voliš u vezi s putovanjima?

Roaming! Iz zemlje sam koja nije u EU sustavu tako da me korišćenje mobilne mrže jako puno košta i onda ne mogu koristiti svoj mobitel kada putujem. Naravno da uvijek sve istražim o zemlji u koju putujem i isplaniram što želim raditi i posjetiti, ali nemogućnost da mi mobitel i internet budu uvijek dostupni je jedna od stvari koju ne volim. Uvijek moram ili da kupujem sim karticu druge zemlje što nije uvijek tako prosto i jeftino, ili moram juriti besplatan Wi-Fi ako poželim da saznam nešto ili ako mi je hitno potrebno javiti se nekome ili provjeriti mailove zbog posla. Tako da je to stavka koja mi nekad kvari putovanje. Naravno da uvijek mogu pitati nekog da mi objasni gdje treba ići, gdje se nesto nalazi, ali uvijek je dobro da imam dostupnost svog telefona jer bi se tako moji planovi brze odvijali.

 

Koja mjesta i dalje maštaš posjetiti i zasto?

Sanjam posjetiti Iransku visoravan i Teheran. Pogotovo zato što sam se počela baviti planinarenjem. Takođe sam čula od mnogih prijatelja da su oduševljeni Teheranom i da globalizacija polako dolazi i u te krajeve i da treba u skorije vrijeme posjetiti Iran baš dok su još uvijek koliko toliko autentični i svoji. Ne znam koliko ću brzo to napraviti jer ipak treba dosta pripreme za planinarenje na nadmorskoj visini od 5610m ali se nadam da i to ostvarim u nekoj bliskoj budućnosti.

                          Šar planina, Srbija

Koje su to osnovne stvari koje si naučila putujući?

Naučila sam kako se neke najprostije stvari mogu raditi drugačije i kako su nam možda neke navike za koje smo mislili da su univerzalne, možda više povezanije s kulturom nego što smo mislili. I tek kad odeš u drugu zemlju shvatiš koliko su ti neke stvari mnogo važnije nego što si mislio da jesu. Odmah počneš promatrati kako je koja zemlja uređena, kako stranci razmišljaju, koji su njihovi prioriteti i porediti sa sobom i svojim prioritetima i svojom zemljom. Uvidiš koliko su ti neke neophodne stvari dostupne ili nisu i šta onda, kako se onda snaći u nepredvidjenim situacijama

 

Kako si priuštiš da putuješ?

Nažalost nisam bogata financijski, ali smatram da duhovno posjedujem ogromno bogatstvo. Priuštim si putovanja tako što imam posao, radim, štedim od toga, planiram unaprijed, gledam razne ponude za destinaciju koja me zanima. Nije mi problem putovati autobusom ako treba i 24h da bih nešto posjetila ako to stvarno želim. Imam sreće da u dosta zemalja u koje želim ići vec poznajem nekog sa prethodnog putovanja i tako onda imam pomoć pri nekim stvarima. Što god da obilazim negdje uvijek to organiziram sama, nikada ne idem na one ture koje nude razne agencije jer su uglavnom preskupe. Kada se sami organizirate uvijek je jeftinije i interesantnije i taman vježbate da se snađete u nepoznatom okruženju i bolje se možete upoznati s lokalnom sredinom. Koristim i volontiranje na nekim konferencijama i seminarima. Baš uskoro idem u Lisabon na konferenciju, prijavila sam se da volontiram, a super je jer je tema konferencije vezana za oblast kojom se bavim i koja me zanima. Tako da sam na taj nacin uspela dobiti besplatnu kartu čija je vrijednost inače 1000 eura. I to mi je taman i jedno dodatno iskustvo jer ne idem samo da budem turist i vidim grad nego i da naučim nešto novo i da doprinesem zajednici. Volim da u putovanja implementiram i nesto društveno korisno.

 

Kada je pravo vrijeme za početak putovanja?

Smatram da je pravo vrijeme za put za svakoga drugačije jer ovisi od njihovih obveza i mogućnosti i planova. Ja osobno volim da isplaniram putovanje par mjeseci unaprijed i da uklopim s poslom, to mi je idealno i zbog budžeta jer kada se planira unaprijed dosta stvari je jeftinije i imam vremena da prikupim dovoljno novaca i da istražim što više o toj zemlji i svemu što želim vidjeti. Super mi što uvijek mogu na putu do neke zemlje svratiti i obići još neku zemlju koja mi je usput jer često putujem i autobusom a kako živim u Europi to mi je idealno da vidim još nešto novo usput. Radije ću posjetiti jednu ili dvije zemlje, a zatim se vratiti kući, raditi i imati vremena za obrađivanje i prihvaćanje svih dojmova i iskustava, vratiti se mojim uobičajenim aktivnostima i obvezama i planirati novi put u miru. Više volim ta neka kraća putovanja jer tako mogu bolje da se posvetim nekoj destinaciji nego da samo trčim od zemlje do zemlje.

   Dolmabahče palata u Istanbulu

Tips & tricks za buduce avanturiste?

Preporučujem da uvijek naučite neke osnovne reči na jeziku zemlje u koju putujete jer se ljudi uvijek obraduju kada vide da pokazujete interes za njihov jezik. Smatram da time što nekoga makar samo pozdravite ili se zahvalite na njegovom jeziku, ulepšate dan nekoj osobi. Primjerice desavalo mi se da tako uđem u trgovinu i da je prodavatelj sav smrknut i neraspoložen, ali istog trenutka kada ja pokušam na njihovom jeziku da se sporazumem, kako god da to zvučalo uvijek izmami osmijeh na lice i srdačniji pristup i gotovo uvijek pokušaju da ti objasne nastanak te reči ili pravilan izgovor, a ponekad i popričaju o tome tko si, odakle si i daju preporuku šta mozeš još da obidješ.

Vodite se svojim interesima. Napravite popis prioriteta i bacite se u potragu kako da to i ostvarite. Istražite što je to što je povezano s time što želite. Kako vam može koristi? Koje su to organizacije ili događaji koji mogu pomoći da dođete do toga. Da li možda negdje možete volontirati i tako se približiti tome što vas zanima. Guglajte o svemu što vas interesira i svašta ćete korisno pronaći. Naravno mogu samo i putovanja zarad putovanja ali je uvijek lijepo bar za mlade ako iz toga mogu i nešto dodatno naučiti za džabe. Nemojte čekati savršene uvjete, da imate dovoljno novaca, vremena i itd, budite malo fleksibilni. Bolje otići negdje makar i 4 dana i videtćete i dobiti puno nego da ne odete uopšte.

 

Tri stvari bez kojih ne možete putovati?

Pored putovnice i novaca koji se jednostavno podrazumijevaju pa ih neću ni svrstati u ovu skupinu, to su lijekovi, externa baterija za mobitel, priručnik za jezik zemlje u koju idem.Lijekovi naravno jer uvijek nešto može da ti zafali ili da te zaboli, a nije uvijek ni jednostavno da u svakoj zemlji kupiti i pronaći lijek koji ti odgovara i sličan je onome što koristiš doma. Externa baterija za mobitel mi je neophodna kako bih imala telefon u svakom trenutku jer ga koristim za fotografiranje svega sto obilazim. I u posljednje vrijeme sam počela da praktikujem da nosim priručnik za jezik zemlje u koju idem baš zbog toga što nemam uvijek pristup internetu i da taj priručnik ima u sebi pored uobičajenih neophodnih fraza i kartu grada i kartu gradskog prijevoza. Obično ga kupujem u mojoj zemlji prije nego što odem, a ako to ne učinim, uvijek ga mogu naći u samom gradu kad stignem i često i mnogi smještajni objekti nude besplatne karte i priručnike koje možete slobodno koristiti.

 

Zašto bi ljudi trebali putovati, osobito mladi?

Baš zbog toga da bi upoznali te različitosti i da se ne bi plasili, jer se uvijek bojimo onoga što ne znamo! Mnogo puta mi se dogodilo da putujem negdje, gdje svi prije toga pokušavaju da me odvrate od toga sa pričama kako je tamo loše i opasno, a u stvarnosti uopće nije bilo tako i ja bih se super provela i upoznala puno novih i zanimljivih ljudi. Ne obazirite se šta ko priča, ne slušajte razne objave u medijima, kada upoznate prave žive ljude mnogo je manja vjerojatnost da ćete vi sami sutra mrziti nekoga iz tamo neke zemlje i uopće nećete gledati na tu zemlju kao da je to negdje tamo daleko jer tek kada odete negdje shvatite da ništa baš i nije toliko daleko, a čak i da je nešto baš mnogo mnogo daleko, nekako vam svi ti ljudi koje upoznate postanu bliži i samim tim i ta zemlja postaje bliža i svaki put tu zemlju automatski povezujete s nekim osobama i dogadjajima koji su ostavili lijep trag u sjećanju.

Masandrivski dvorac, Jalta, Krim

Nešto za kraj?

Što više raznih ljudi upoznate shvaćate da su svi oni isto ljudi kao i mi i da žive i rade isto kao i svi mi i da nisu marsovci kakva god da im je religija, kultura ili geografska udaljenost. Putovanje širi vidike i kao da rasteže sve moje dosadašnje perspektive i bas sam zahvalna na tome, jer i osvježava moj pogled na neke svakodnevne najobičnije stvari i uvijek kada se poslije putovanja vratim u Srbiju, drugačije nekako gledam i svoj rodni grad i sve te ulice kojima prolazim i kao da još više vidim njihovu ljepotu, a da neke stvari do tada nisam možda primećivala ili su mi postale navika.

 

 

Pratite naše evente na facebook.com/urbanamladez/