Kadgodnik – Ledene ulice i babe u busu

Ledeno jutro ocrtava svaciji dah na ulicama Zagreba. Danas i nije tako tmurno kao zadnjih dana, sunce nas je odlucilo pocastiti svojom prisutnošcu. Kome zrake dalekog užarenog planeta ne mogu uljepšati dan? One dobro znaju da su kod mene uvijek dobro došle pa bi sa sigurnošcu mogao reci da mi dižu raspoloženje barem za 30%. Puno je prednosti koje suncani dan nosi u zimsko doba no jednu manu svi primjecujemo na ulicama – led! Snjeg nam otopi i doticnu otopinu pretvori u skliske staze na kojima se cak i mladi zagrepcani bore sa gravitacijom. Starije generacije aktiviraju svoje super sposobnosti pingvinskog hoda te svaka žurba staje! Usporene slike pažljivog kretanja me pomalo i nasmijavaju. U trenutku kada mislimo da smo savladali prirodu u našem betonskom okruženju ona nas spusti na zemlju – doslovno!

I tako ovog hladnog jutra se ja ukrcam u zetov bus 231 koji me vodi na Borongaj gdje sjedam na tramvaj za finalno odredište – posao! Trenutno uživam na poslu i baš mi je super no o tome cu nekom drugom prilikom. Sada bi malo o pojavi koju sam primijetio vožnjom mercedesa 231! Mislio sam da ta pojava ima veze samo sa mnom no uz pomno istraživanje opce populacije shvatio sam da je to prirodni nagon našeg društva – druženje baba u busu sa vrsnim zagrebackim mladicima ;). Kad god da sam sjeo u busu (što i nije tako cesto jer vecinom pristojno prepustim starijim gospodama sjedalo) na sjedalu pored mene se nacrtala baba! Rekoh di si bila babo prije 50 godina xD… U busu je dosadno jel? Putovanje je takav gubitak vremena, kada ce vec jednom pustiti taj teleport u komercijalne upotrebe? Ako ne tipkaš po mobitelu ili slušaš glazbu, ostaje ti da blejiš u ljude koji ulaze u bus. I tako cekaš tko ce to sjesti pored tebe na prazno sjedalo. Naravno ulaze zgodne cure, one malo manje zgodne ali i dalje prolazne, one trece i babe! Ima i muškog roda naravno ali bratski kodeks nam ne dozvoljava stiskanje na sjedalima javnog prijevoza i svi mi to prešutno poštujemo :). Dolazi trenutak odluke. Hoce li to biti studentica ekonomskog, mlada mama ili jedna od onih simpatija koju vidaš svaki dan na istoj ruti… Krecu se prema tebi, gledaju te, cimaju… Sjedaju do svoji prijateljica s kojima ocito nemaju bro code. Svi pažljivu ciljaju ta duplo prazna mjesta…

I prije nego shvatiš debela baba sa 2 velike torbe uvaljuje se pored tebe! Sva tvoja muškost nestaje jer dabe ti sva široka ramena kada ova ima godine iskustva u guranju na sjedalu! Torbe napunjene oštrim predmetima isklesanim baš za potrebu osvajanje svakog kvadratnog centimetra na stolcu! I to tvojem stolcu jer je svojim debelim dupetom je prekrila cijeli svoj a boga mi i 30% tvoga! Nije mi bed stajati, stvarno nije… I pokušaš se dici da joj predaš osvojeni teritorij no apsolutni osvajaci ne dozvoljavaju nikakav oblik predaje – oni žele sve i žele sada! Toliko si opkoljen da se ne možeš niti dici sa stolca. Zraka je sve manje jer ga pobjednicki ponos isisava iz vakuma! Sve što ti preostaje je da se skupiš u sebe i preživiš do stanice na kojoj ona izlazi – ne ti! Taj izbor je od pocetka iskljucen!

Nakon današnjeg promatranja u busu (u stajacem položaju) vidio sam krik za pomoc brace svladanih klanovima dobro istreniranih baba koje dominiraju javnim prijevozom! Nisam jedini i smatram da je ovo pitanje javne sigurnosti! Barem što se tice muške populacije. Što se tice mladih djevojaka ocito imaju prešutan dogovor u kombinaciji sa klanovima baba jer ipak jednog dana one ce preuzeti ovu dominaciju! Mudrost i znanje se cuva i njeguje sa koljena na koljeno!

Drage moje kolegice i drugarice ;), imajte milosti kada vidite mladice u nevolji i podijelite vožnju sa njima! Kolege i drugari možda je vrijeme da promijenimo bratski kodeks stiskanja u javnom prijevozu ? Ili ne hehehehe… Neka sreca bude s vama!

No šalu na stranu ;), meni su stariji ljudi simpaticni isto kao i djeca. Treba im uvijek ustupiti mjesto u javnom prijevozu i imati razumijevanje za njihove torbe 🙂 … Jednog dana cemo i mi biti na njihovom mjestu pa idemo naš dug otplatiti vec sada 😉

 

Datum Kadgodnika: 31.12.2014.

Do sljedeceg Kadgodnika,
Roberto Mesir