Kadgodnik – Utopija 30.12.2014.

Obožavam naziv moga bloga – Kadgodnik! Uvjek se sjetim koliko je to prigodno kada bišem blog svakih 6 mjeseci hehe… Tko se još sjeca mojih blogova? Tko se sjeca video blogova? Nadam se da sam jedini jer je zbilja bilo loše xD … No dovoljno o mojoj sramoti 🙂 . Jedna meni smišna osoba me zapravo potakla da napišem ovaj iako tema nema veze sa njom vec smo nešto raspravljali o mojem pisanju pjesama i shvatio sam koliko zapravo u zadnje vrijeme se nigdje ne izražavam kreativno pa rekoh mogao bi poceti ponovo sa tekstovima…

 

Ne znam da li ti ikada razmišljaš no meni cesto padne na pamet pitanje zašto mi kao civilizacija ne napredujemo brzinom svjetlosti spram boljem životu? Kada realno pogledaš imamo sve što nam treba od obnovljivih energija do razvijene tehnologije i nacina da se hrana uzgoji za cijelu populaciju 3 puta više nego što nam treba. Padaju mi na pamet razni odgovori poput ljudske pohlepe, žudnje za kontrolom i moci no opet što kroz povijest nije u nekom periodu mogla iznjedriti ta osobina covjecanstva za savršenstvom te životom bez kriminala, oskudijevanja i nesrece? Ako ništa drugo zamisli samo kada bi sve naše osnovne potrebe bile zadovoljene koliko bi se vremena, energije i resursa moglo utrošiti u istraživanje svemira, oceana, prirode, znanosti itd. Zar ta znatiželja ne pokrece velike sile u svijetu? Odbijam prihvatiti da ta iskra ne gori u svakom ljudskom bicu. Moguce da odgovor leži baš u ovoj prethodnoj recenici. Možda jednostavno ne gori i ljudi ne teže tome!

Ako ne na globalnoj razini takvo nešto mora postojati unutar neke zajednice. Utopijsko društvo! Neka mala skupina ljudi zbuksana u planinama, možda selo na nekoj rijeci ili cak gradic koji je pomalo izoliran na nekom otoku duboko u oceanu? Znaš ono sa svojim kodeksom vrijednosti, nezatrovana glupim parolama, neopterecena sa nebitnim stvarima i materijalizmom, jednostavno slobodna od svih nameta koje si sami stavljamo kao društvo.

Cesto mi zna mašta pobjeci na to mjesto! Jedan mali gradic koji potpuno pokrece obnovljiva energija. Kuce sa solarnim plocama na krovu, brda sa vjetrenjacama, rijeke sa hidroelektranama… Svako domacinstvo uzgaja svoje namirnice i ima pokoju životinjicu. Dnevna smjena bi bila od 4-6 sati jer realno nije ni potrebno više od toga da bi se kvalitetno živjelo. Svi bi imali priliku na rad jer bi sve sami proizvodili pa nema potrebe za velikim uvozom a niti nam proizvodnju i potrošnju ne odreduje nikakva vanjska sila ili medunarodni poredak. Viškom robe bi se kvalitetno gospodarilo i mijenjalo za resurse koji bi nedostajali. Radno vrijeme od 4-6 sati bi zapravo bilo taman u takvim uvjetima pa bi ljudi mogli se posvetiti i sebi samima, baviti sportskim i rekreativnim aktivnostima cime bi poboljšali vlastito zdravlje te smanjili potrebu za zdravstvenim uslugama. Mogli bi raditi na sebi i uciti te rasti duhovno i intelektualno što bi opet vodilo razvoju zajednice na jednom posve drugacijem nivou. Višak vremena i energije bi se ulagao u kreativnost, umjetnost i izvrsnost! Zamisli samo koliko novih dimenzija mogucnosti, koliko osobnog zadovoljstva bi se otvorilo? Ti mi reci ozbiljno da ljudi ne teže tako necemu? Da ne postoji nigdje takva zajednica? Mora postojati i ja cu je naci 🙂 Radije bi putovao u neku ovakvu idilu nego u New York ili Pariz. Na dalje gradnje ovakve zajednice u mojoj glavi 🙂 je sljedeca… Najveci problem vidim u nedostatku odredenih resursa. Vjerujem da bi se ovo moglo nadoknaditi ukoliko doticna zajednica razvije odredeni set usluga i proizvoda koji bi se prodavao vanjskom svijetu kako bi se moglo kupiti ili ih zamijeniti za resurse koji su im potrebni. Primjerice IT tehnologija je tržište broj jedan danas a sve te dinde minde sa programiranjem, programima, aplikacijama i mobilnim stvarcicama se mogu raditi iz takvog jednog izoliranog mjesta koje je povezano sa svijetom putem interneta a i na druge nacine. Nemojte me krivo shvatiti, ova zajednica ne bi bila neko izvrnuto iza brda seljacko društvo koje kaska za modernim svijetom. Baš suprotno, bilo bi daleko ispred modernog svijeta baš zato jer je takvo nešto moguce kada ljudi nisu optereceni nebitnim stvarima. Na dalje usluge koje bi mogla prodavati su visoko placene turisticke usluge. Zamisli samo koliko bi ljudi platili da dodu na tjedan dva u jednu okolinu bez stresa, potpuni raj za živce. Neko drugo mjesto koje ima svoju dobro ekonomiju i pravu filozofiju? Turizam bi cvjetao na takvom mjestu gdje god da ono bilo na kugli zemljskoj – po mogucnosti neki tropski predio ;). Mislim da bi vam mogao pisati danima o tome. I budem… opisao svaki dio moga zamišljenog savršenog gradica. A do tada vas ostavljam da vam mašta proradi i da razmislite što bi vi sve stavili u ovaj gradic. Nadam se da sam ti barem malo zapalio maštu…

I da jedno pitanje! Jel samo meni padaju takve ideje na pamet ili ?! Hehe

Do sljedeceg Kadgodnika… Koji ce biti kad god da ga ja napišem 😉

I da želim ti puno zdravlja i ljubavi u 2015. godini… Uživaj