Ovoga puta razgovarali smo sa Sarom Lazić, koja nam je ispričala nešto o svojim iskustvima sa autostopiranjem, couchsurfing-om, workaway-em, kako je počela da putuje i kako joj je to sve promenilo i obogatilo život. Ukoliko vam se ovaj tekst dopadne, na njenom blogu možete da pronađete još priča o Sarinim avanturama. Uživajte!

Čime se baviš i koliko imaš godina?

Bok! Moje ime je, stvarno neoriginalno, Sara, i gdje god da se skićem po ovom našem svijetu upoznajem svoje imenjakinje. Evo i tu, na talijanskom ranču s kojeg trenutno ovo tipkam postoji ne samo jedna, nego čak još dvije Sare. Imam 26 godina i studentica sam talijanskog i turskog jezika, što je možda malo originalnije, a trenutno konobarim u restoranu na seoskom domaćinstvu na jugu Italije.

Kako si došao/la na ideju da putuješ besplatno/jeftino i kako si saznao/la za prilike o besplatnim putovanjima?

Kako to često u životu biva, sve je počelo s naizgled ”nemilim” događajem kada sam prije 3 godine pala važan ispit na 3. godini fakulteta i bila primorana upisati jednu ‘praznu godinu’. Sjećam se kako sam se, isfrustrirana zbog potencijalno sasvim neproduktivne godine pred sobom, na hodniku faksa žalila kolegi da ću bezveze potrošiti 365 dana života, kad mi je bacio bubu u uho spomenuvši Erasmus+ projekte. Stigla sam kući i bacila se na guglanje: u potpunosti pokriveni troškovi smještaja i hrane, visok budžet za put, okupljanje mladih iz cijele Europe pa i šire, i prilika za naučiti nešto novo?? Zvučalo je nestvarno. Prijavila sam se za (i dobila) sve projekte koje sam našla da se odvijaju u Turskoj, sretna što ću vježbati jezik koji studiram. I tako je to krenulo, 5 projekata u godinu dana, 3 različite države, 100-ak novih poznanstava, šačica novih prijatelja i vreća smijeha i uspomena.

Ta su me iskustva ispunjavala, zabavljala, podučavala o svijetu oko sebe i novim kulturama, te inspirirala na nova putovanja – potaknuta navedenim ‘polajkala’ sam sve moguće stranice o putovanjima pa tako i onu od Tomislava Perka; poznatog hrvatskog putnika. Zainteresirala me njegova nagradna igra u kojoj je dijelio svoju prvu knjigu i na stotine oduševljenih komentara na nju; odlučila sam ju kupiti i pročitati. I danas vjerujem da mi je trenutak u kojem sam ju naručila promijenio život. Čitajući prvo 1000 dana proljeća, a zatim i 1000 dana ljeta proživljavala sam sve zgode i nezgode zajedno s Tomislavom, na nekoliko dana postala sam autostoper i couchsurfer koji 3 godine putuje svijetom… Plakala, smijala se, ježila se i tresla. I prije kraja knjige znala sam da je dugo putovanje ono što želim, i odlučila putovati godinu dana u kontinuitetu.

Ali kako? S kojim novcima?

Budući da sam u tom periodu već bila okružena prijateljima putnicima znala sam za postojanje Couchsurfinga i Workawaya. Couchsurfing je stranica koja omogućava putnicima i domaćinima da se povežu, u smislu domaći nude smještaj (od cijelog luksuznog stana do malog kauča u dijeljenoj sobici) a putnici zauzvrat dobro društvo i prepričavanje svojih avantura, dok je Workaway stranica koja povezuje domaće ljude kojima je potrebna bilo kakva pomoć sa putnicima koji su voljni volontirati nekoliko sati dnevno u zamjenu za smještaj i hranu.

Gde si sve putovao/la besplatno/jeftino?

Na svom putovanju, za vrijeme kojega sam posjetila Siciliju, Španjolsku, Maroko, Tajland, Filipine, Tursku i za kraj ponovo Siciliju volontirala sam preko workawaya kao babysitterica, vrtlarica, recepcionerka, čistačica, te pomagala u vinogradu, housesittala (čuvala kuću, zalijevala vrt i hranila životinje dok su vlasnici na putu), čak i radila fuge na novopostavljenim pločicama i izrađivala cigle od blata koje su sad već zasigurno postale dio zidova kuće od blata tamo negdje blizu Sahare…

Šta su prednosti a šta mane ovakvog tipa putovanja?

Iako su ovi načini putovanja prvo bili moj izbor samo radi isplativosti, vrlo brzo sam se, sa svojim travel buddy-jem složila da su puno bolji od običnog ‘turistiranja’. Naravno, ako radiš 300 dana u godini 10 dana u ulozi turista mogu biti izrazito zabavno i ugodno iskustvo, ali provesti 365 dana naslikavajući se ispred crkava i spomenika, izležavajući na plaži, i kupujući magnete… Vjerujte mi; ne baš! Sve to brzo dosadi i nakon nekoliko tjedana osjećaš se beskorisno i neproduktivno. Turističke ponude su zabavne, ali često plitke i jedva da zagrebu u površinu neke nove kulture i stvarnog života domaćih ljudi.

Volontirajući i couchsurfajući pak upoznaješ ‘stvarne’ ljude, a ne samo prodavače, stvaraš prijateljstva, živiš kao dio obitelji, vode te na mjesta koja kao turist nikada ne bi posjetio, umjesto da samo isprobavaš lokalne delicije učiš i kako ih pripremiti… Osim što su besplatna, takva putovanja imaju pregršt prednosti!

Nedostatci su valjda neka nesigurnost; nitko ti ne garantira da će tvoj domaćin biti normalna i draga osoba, ponekad jedva znaš kako će izgledati tvoj krevet, i ne možeš uvijek raditi sve što bi htio. Ista stvar i sa autostopiranjem, koje sam, barem dok sam imala mušku pratnju također prakticirala kao besplatan prijevoz; nikad ne znaš kada i tko će te pokupiti, niti dokuda ćeš stići s jednom vožnjom, ali takve su mi avanture često, osim crvenog nosa radi stajanja pod vrelim suncem, donosile i ugrijano srce i lude uspomene. I vjeru u ljude!!

Koliko su ta putovanja zapravo besplatna: šta je tu besplatno a šta moraš da platiš?

Hm, ovisi o čemu pričamo. Erasmus+ projekti – besplatan je smještaj i hrana, a kvaliteta oboje varira; bila sam smještena po predivnim hotelima s bazenima i saunom, praktički 2m od plažom, ali i u hostelima i starim  kućama, postoji određeni budžet za prijevoz te se, ako želiš osigurati da i to bude sasvim besplatno, moraš snaći s kupnjom karata unutar danog budžeta.

Couchsurfing ti nudi besplatno noćenje, i možda hranu ako tvoj domaćin tako odluči, iako je nepisano pravilo da couchsurfer, odnosno putnik časti domaćina makar pićem, ako ne i večerom, ili još bolje, pripremi mu tradicionalno jelo iz svoje zemlje… Workaway u globalu funkcionira kao zamjena tvog rada (najčešće 3-5 sati dnevno 5/6 dana u tjednu) za hranu i smještaj, ali i to varira i mora se dogovoriti izravno s domaćinima. A autostopiranje te ne košta ništa, samo minute i sate… I nekoliko živaca.

Koliko dugo traju ta putovanja?

Koliko god vremena i volje imaš :)) Nepisana pravila za couhsurfing – ne ostaj duže od 2,3 dana,

Workaway – ostani bar 10 dana, iako se u prosijeku traži minimalno 3-4 tjedna, a neki ostaju i po 6 mjeseci, Erasmus+ projekti traju u prosjeku od 5-15 dana, a autostop… ovisi o tvojoj sreći ;))

 

Kako su ta putovanja uticala na tvoj život?

Promijenila su ga za 360. Promijenila su mene. Dala su mi priliku da vidim da na ovom svijetu ne postoji samo jedan ispravan put, samo jedan smjer i jedan način života. Upoznala sam na stotine novih ljudi, a najviše od svih – upoznala sebe, oslobodila se straha od nepoznatog, produbila svoju vjeru u ljude,  postala jača i izdržljivija, samostalnija i sposobnija, otvorenija i veselija. Shvatila na vlastitoj koži da je za sreću potrebno malo. A isto tako; da i kad imaš puno ne znači da ćeš biti sretan. Da nosiš sebe sa sobom, uvijek, i da ćeš, nakon potencijalnog prvotnog oduševljenja, jednako tužan (ili sretan) biti i u vili s bazenom, i na plaži na Filipinima, i u svom starom kvartu. Da je svijet ogroman i šaren i raznolik i čudesan, ali u isto vrijeme tako malen, i dostupan, i da su te granice koje većina nosi u glavi imaginarne a strahovi najšešće neopravdani. Da smo svi duboko u sebi, zapravo isti. Ljudi s istim primarnim željama, problemima, i potrebama… Putovanja su me učinila nemirnijom izvana; stalno mi se nekud ide, ali puno mirnijom iznutra. I hvala ‘im’ na tome.

Ovaj članak je dio EVS projekta “Cro – EU-Planet Earth 3” financiran od Europske Unije. Cilj projekta je informiranje i uključivanje hrvatske mladeži u razne edukativne, poslovne i volonterske projekte vezane uz putovanja te povećanje mobilnosti. Ukoliko želite biti informirani o različitim mogućnostima koji nudi “Planet Zemlja” možete se prijaviti na našu emailing listu tako da pošaljete email sa imenom, prezimenom te datumom rođenja na urbanamladez@gmail.com.

Pratite naše evente na facebook.com/urbanamladez/