Jeste li ikada osjetili pravu ljubav??

 

Osobno, ne mogu reci za sebe da jesam. Barem ne onakvu kakvu opisuju drugi. Nikada mi se nije dogodilo takvo nešto, onaj trenutak kada bih osjetio ‘ono nešto’, onu kompatibilnost s drugom osobom na dubljoj razini razumijevanja samim pogledom, djelovanja bez razmišljanja, prepuštanja bez ikakvog obzira te komunikacije nicime osim šutnjom… Ali osjetio sam zaljubljenost, to je sigurno. I to ne bijaše tako davno da sam po prvi put u životu osjetio onu pravu nevinu, naivno nemilu djecacku zaljubljenost. Trajala je par mjeseci i taj period sam doslovno izludio, ali sam barem shvatio neke stvari…

Zaljubljenost kao bolest

Napokon sam shvatio što to znaci biti zaljubljen. Shvatio sam da ti cuveni leptirici u trbuhu nisu zapravo toliko ugodni koliko neki ljudi znaju dati do znanja. Zapravo sasvim suprotno, nisam mogao vjerovati kako toliko jako može neciji želudac zakruliti u prisustvu druge osobe… I to ne mislim na one trenutke kada pišete ispit iz mikrobiologije pa usred tišine osjetite tihi žubor želucane kiseline uz popratne zvukove zgrcenih crijeva u obliku zateznih mornarskih cvorova. Ne, to nije bio taj osjecaj, Ovo je nešto drugo, nešto još gore. Moje oci su vidjele tu prelijepu djevojku, srce je tražilo odgovarajuci bpm kako bi uskladilo svoje otkucaje sa drugom stranom, a sve što je želudac vidio bile su lazanje, dupli cheeseburger i malo pomfrija sa strane. Naravno u skladu s tim se i glasao. I tako je Teo razbio mit o ugodnim leptiricima…

 

Još jedna od stvari u vezi zaljubljenosti koju sam shvatio jest da mi od zaljubljenosti nerjetko popucaju kapilare po ocima. To je uglavnom posljedica, ili neprospavanih noci koje provedemo ja i djevojka zajedno hihotajuci se ko hijene na moje otrcane fore ili od neprospavanih noci koje provedem sam razmišljajuci o njoj i o otrcanim forama koje sam joj zaboravio spomenuti. Ali kako ono kažu: „ne valja plakati nad prolivenim mlijekom“ – Woord!


Ako nije mononukleoza onda je šizofrenija

Ali da se udaljim malo od anatomskih posljedica zaljubljenosti skrenut cu pažnju i na one (para)psihološke prijetnje. Prema najnovijem krajnje subjektivnom istraživanju dodoh do zabrinjavajceg zakljucka da je zaljubljenost plodno tlo za razvijanje simptoma šizofrenije. Proces zapocinje s prvim poljupcem kada se tuda slina transferirana iz njenih žlijezda sluznica unutar vašeg organizma postepeno razgraduje i šalje informaciju neuronima koji povecavaju razinu dopamina i automatski stvaraju sliku te osobe i situacije koja se lijepi za primozak i ostaje tamo u podsvjesnom stanju sve do završetka vašeg provoda. Vec iduceg jutra osjecate posljedice tog fatalnog poljupca. S vremenom simptomi postaju sve gori, njena slika postaje sve realnija i pocinje vas pratiti i proganjati šta god da radili, bilo da jedete, ucite, spavate, u wc-u ste, cijelo vrijeme je uz vas. Pocinjete imati velikih problema s koncentracijom i gubite sponu sa realnošcu, izolirajuci se i gubeci u društvu. Ona je stalno tu, ali je zapravo nema. Jedini lijek za ovu bolest je korištenje homeopatske metode ponovnoga susreta u pravilnim vremenskim intervalima tijekom odrednog razdoblja dok slika postepeno ne ispari. Znate kako kažu: „Klin se klinom izbija“ – Woord! Ako navedena metoda ne pomogne, stanje se pogoršava i povecavaju se izgledi za objavu one konacne vijesti: da vam je sudeno…

Tko ljubi taj ne pada mi ništa na pamet

Zaljubljenost je jako nezdrava stvar i zaista ju ne preporucam ljudima sa slabim srcem. Nabija tjelesnu masu, narušava imunitet, prestajete držati do sebe i odjednom se nalazite u situaciji kada se pogledate u ogledalo i vidite potpuno drugu osobu za razliku od one otprije samo par mjeseci. Fak! Od jednoga Vuce do Josipa Katalenica u tren oka. Zato je koristan savjet da se svako toliko vremena vratite unazad te napravite kratku analizu kakav frajer ste bili nekoc, a kakav ste papak danas.
Parovi su nešto poput virusnih infekcija, koje uzrokuju tu najrasprostranjeniju bolest zaljubljivanja. Takoder se mogu usporediti i sa bakterijama koje mogu biti dobrocudne, a mogu biti i one osvetoljubive. U svakom slucaju prvo vam se onako podlo podvuku pod kožu, razmnože kroz organizam dok ih se ubrzo nakon toga više ne uspijevate riješiti… I ako jednoga dana odu, uvijek ostave nekakav trag za sobom, gamad mala. Zato naši pjevaci cesto koriste one metafore u pjesmama poput, „Ti si mi u krvi“, „Oduzimaš mi dah“ ili pak „Nije mene dušo ubilo“. Zna se tko zna znanje.

 

Dakle poanta je u tome da zaljubljenost može doci u svim oblicima i pojavama. Ako ne prepoznajete simptome odmah vam mogu iskazati sucut. I zato valja biti svjestan svih informacija po tom pitanju, uzroka i posljedica. Tko nauci, taj je svjestan, tko je svjestan taj je u kontroli, a tko je u kontroli taj je sposoban postati iskreno sretan tako što ce naci pravoga apotekara i odgovarajuce tablete protiv zaljubljenosti. I ubuduce pripazite na to tko je zaista vrijedan riskiranja vašeg zdravlja 🙂

 

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svoga lijecnika ili ljekarnika.

Da kucnem, dugo se ni ja nisam razbolio… 🙂

Teo Gudelj