Danas bi pricao o brizi! Postoji izreka ??Blago budalama?, u smislu oni ne brinu ni za što i uživaju u životu. Kako bi bilo divno da se može prebaciti u ?budala modalitet? kada nam to odgovora 🙂 Moram priznati da radim na tome i da mi donekle uspijeva, ocito da se krije negdje talenat hehe… Pokazalo se da sa manje brige više uživam. Sada samo moram pronaci tu sredinu da odradim posao (ili bilo što drugo) najbolje što mogu no da ne brinem za posljedice.Kada malo razmisliš tako funkcioniraju svi badass frajeri u filmovima! Upadnu pucajuci, ludi ko šiba, bombe lete, stvarno daju sve od sebe… no ne pogledaju iza ramena kada auto eksplodira, ne – ne, jer ih nije briga, oni su dali sve od sebe 😉 A te badass frajere svi vole i podržavaju 😉 No isto tako ljudi i uspijevaju, ljudi koji rade stvari iz srca i koji zbilja prate svoje snove… Oni ne brinu o krajnjem ishodu previše jer po logici razmišljanja snove je teško ostvariti i da se brinu o tim stvarima ne bi nikada ni pokušali… Takve osobe vizualiziraju svoj put i ne razmišljaju o okolnostima, situaciji, krajnjem ishodu, oni samo idu… Vidiš, samo moje razmišljanje i pisanje ovoga bloga me stavlja u poziciju osobe koja brine, ccc loše loše… No kao što rekoh radim na tome i stvarno mi se odredeni ishodi poboljšavaju.
Štoviše, trenutno sam u jednoj situaciji u kojoj mi je predivno i koliko god da su nerealni ishodi te price stvarno me nije briga! Volim pricati sa ljudima koji su uspješni na bilo kojem polju, od poslovnog do društvenog, sportskog, itd. Baš ih izdrilam sa pitanjima i podpitanjima. I što sam shvatio da im je svima zajednicko je da imaju tu pravu dozu budale u sebi. Oni se nisu pitali da li je tržište povoljno za njih, da li je društvo spremno na ono što oni imaju za reci, dali su im sportski konkurenti u boljoj formi… Takvi ljudi su jednostavno napravili ono što su htjeli i kao takvi su mi inspiracija. Ovakvu inspiraciju nalazim i u ?obicnim? ljudima. Primjerice poznavao sam jednu curu koja je radila u butiku robe za neki minimalac od 2800 kn i sa tim mjesecnim budžetom si je iznajmila stan cijeli samo za sebe, kupovala hranu i živjela cijeli mjesec. Imala je svoju sobu u obiteljskoj kuci i mogla je živjeti s roditeljima i obitelji no rekla mi je da jednostavno to ne želi i da nece razmišljati o tome da li je moguce da s tim novcima u Zagrebu preživi! Ona je to radila bez ikakvih mjerenja, preracunavanja i razmišljanja – i to uspješno! Vjerujem da smo povezani sa nekom višom silom, sa energijom i sa svemirom i da nas ta energija osjeca. Ne može ti netko pokazati precac ako nisi niti krenuo na put. Moraš zakoraciti pa i ponekada u oluju ili mrak, da bi otkrio da stvari nisu toliko nemoguce, da nisu toliko teške za izvesti i da je pun kurac sranja što ljudi pricaju jer si traže ispriku zašto nešto nisu napravili to jest nisu ni pokušali napraviti… Putovao sam po svijetu ponešto… Tipa 12 država racunajuci po Europi i Americi. I što sam primijetio u razlikama kvalitetnih država i onih koje su u banani je… to neko opce raspoloženje naroda! Kod nas vlada depresija gdje ljudi ne vjeruju više ni u šta, ni u vlast ni u ekonomiju, ni u društvo ni u sebe… Tada i pocnu sva ta preracunavanja, brige, razmišljanja te se zakopavaju sve dublje i dublje. U državama koje su kvalitetne nema previše tih briga, jednostavno se radi spram ciljevima i uspijeva. Osjecaš tu neku vecu razinu srece u zraku! Vidiš više tih pametnih budala kako se smješkaju :). Ostavljam vas da si malo razmislite o tome koliko si dopuštate da budete ta budala. Možda se i u vama skriva neki talent koji vas cini posebnim i vrijednim no jednostavno ste prepametni da bi ga iskoristili.
Do sljedeceg Kadgodnika