Danas bi pisao o inspiraciji i strasti! Ne znam kako je sa vama no meni  najintenzivnija inspiracija dolazi u trenucima krajnosti! Kada sam skroz sretan ili skroz tužan. Pretpostavljam da je to normalno stanje svih koji imaju tu kreativnost! Kada ili nemaš što izgubiti ili si nabrijan do kraja sva pravila padaju u voda, sve granice se ruše i sve mogucnosti se otvaraju! Cini mi se da i najveca umjetnicka djela nastaju jedino u takvim stanjima. Koliko samo strasti ima u tome! Meni osobno inspiracija i strast su usko povezane. Da bi bili inspirirani moramo imati taj potencijal strasti u sebi dok se i sama strast mora aktivirati inspiracijom. Moja božicna želja je da budem okružen ljudima koji me inspiriraju, koji izvlace tu strast iz mene i koji me tjeraju da budem najbolja verzija sebe! Ako ti ne postoji neki izazov u životu, neka osoba koja tu strast izvlaci iz tebe ti ne daješ svijetu sve ono što možeš dati, ne iskorištavaš svoj potencijal. Mislim da mi je to jedan od najvecih strahova, da necu iskoristiti svoj potencijal! Nekako mi je to tužno. Trudim se maksimum i sam no opet je zanimljivije u dobrom društvu! Sa pravim ljudima oko sebe cuda možeš raditi. Kažu da treba živjeti punim plucima i slažem se sa time pa zašto onda opet radim samo sigurne stvari ? Zašto recimo ne bi bio totalno lud i sjeo se u avion i otišao u Novi Zeland na godinu dana 🙂 Ionako je to nešto što zbilja želim 😀 . Mislim da sreca prati hrabre i da ljudi koji donose takve odluke, dobiju i jak vjetar u leda. Rutina je ono što nam ubije kreativnost i strast, manjak inspiracije koji proizlazi iz svakodnevnice kojom nismo zadovoljni nas spusti na zemlju! Mislim da bi svi trebali letjeti bez obzira što ne vidimo krila pri uzletu! Postoji taj smog društva koji nam neda da vidimo koliko su zvijezde lijepe no svi mi imamo unutarnji kompas i onaj osjecaj koji nas vodi prema vrhovima najljepših planina.

Svako ljudsko bice ima potencijal da postane najbolja verzija sebe, da zbilja iskoristi sve što mu je ovaj svemir dao, a zbilja mu je dao puno toga! Zbog ove cinjenice cijenim ljudski život u svakoj osobi. Prestanem cijeniti osobu kada vidim da ona sama ne cijeni život i energiju koju ima u sebi. To je takoder tužno! Ako ti sam sebe ne voliš, kako ocekuješ da ce te drugi voljeti ? Ne smijete zamijeniti sebicnost i umišljenost sa saznanjem da netko shvaca svoju vrijednost, vrijednost svakog daha koji mu je podaren. Što se samo trebalo odviti da bi ti ovdje danas postojao, stvarao, dijelio… i onda to uzimaš zdravo za gotovo ? No ne želim unositi neku negativno atmosferu, samo i ja sam pokušavam shvatiti neke stvari kroz pisanje ovog bloga :). I tako u zadnje vrijeme inspiriram odredenim dogadajima i osobama, osjecam se lijepo, osjecam se kao da mogu postici što god zamislim.

Kada smo kod te teme, da li ste se ikada susreli sa teorijama o realizaciji stvari koje želite kroz pravilno i intenzivno razmišljanje o istima ? U zadnje vrijeme sam procitao nekolicinu knjiga na tu temu i vjerujem da nešto ima u tome. Pocevši od toga da je svemir misaona tvorevina i da misli imaju materijalnu notu u sebi. Cini mi se da je to jedan dio od onih sakrivenih znanja koje zbog kojeg god razloga nam nisu lako dostupna no postoje u zakonima svemira i prirode. Vjerujem da za njih imamo kompas i da su razlog zašto našu strast nije lako ugasiti, unatoc trudu kojekakvih sila. No eto otvorio sam jednu temu o kojoj bih mogao pisati satima… Takoder i slušati satima…

 

Ovaj puta cu napraviti mali dodatak na Kadgodnik a to je ostaviti email za sugestije, kritike, pohvale… Nov sam u ovim blogovima pa svaki savjet dobro dode 😉

 

Do sljedeceg Kadgodnika